Are we in control of our decisions? | Dan Ariely

Ispričat ću vam nešto o iracionalnom ponašanju.

Naravno, ne vašem. Drugih ljudi.

(smijeh)

Nakon nekoliko godina boravka na MIT-u,

shvatio sam da pisanje akademskih članaka i nije baš tako uzbudljivo.

Ne znam koliko ste ih pročitali,

ali nije ih zabavno čitati, a vrlo često ni pisati.

Pisati je još gore.

Tako sam odlučio pokušati napisati nešto zabavnije.

Palo mi je na pamet napisati kuharicu

čiji je naslov trebao biti

"Jesti bez mrvica: Umijeće jedenja iznad sudopera"

(smijeh)

To je trebao biti pogled na život kroz kuhinju

i zaista sam bio uzbuđen u vezi toga. Namjeravao sam malo

govoriti o istraživanju, a malo o kuhinji.

Znate, toliko toga radimo u kuhinji, pa sam mislio da bi to moglo biti zanimljivo.

Napisao sam nekoliko poglavlja

i odnio ih u MIT Press gdje su rekli:

"Zgodno, ali nije za nas. Potražite nekog drugog."

Pokušao sam drugdje i svi su mi rekli isto:

"Zgodno, ali ne za nas."

Sve dok netko nije rekao:

"Gledajte, ako ste ozbiljni u vezi ovoga,

najprije morate napisati knjigu o svom istraživanju. Morate nešto objaviti,

a onda ćete dobiti priliku pisati nešto drugo.

Ako to zbilja želite, morat ćete tako učiniti."

Pa sam rekao: "Znate, ja ne želim pisati o svom istraživanju.

To radim po cijele dane. Želim pisati nešto drugo.

Nešto malo slobodnije, manje ograničeno.

No, ta je osoba bila prilično ustrajna i rekla:

"Gledajte, to je jedini način na koji možete uspjeti."

Rekao sam: "OK, ako baš moram..."

Uzeo sam slobodnu godinu i rekao "Pisat ću o svom istraživanju

ako nema drugog načina. A onda ću napisati kuharicu."

I tako sam napisao knjigu o svom istraživanju.

Ispalo je prilično zabavno, na dva načina.

Prije svega, uživao sam pišući.

No, zanimljivija stvar je bila ta